Speleološki su najbolje istraženi objekti oko izvora Cetine (Gospodska i Rudelića špilja), a u Kijevu donekle su istražene Velika Ćulumova špilja, Kranjska špilja, itd.
VELIKA ĆULUMOVA ŠPILJA
Nalazi se na prostoru Kijeva na nadmorskoj visini od 450 m, 1200 m od posljednjih kuća u zaseoku Ercegovci ili 500 m jugozapadno od zaseoka Ercegovci preko vododerine Krivodol, a zatim slabo utabanom stazom istočno prema otvoru špilje. Osim ulaznog dijela koji se blago spušta do 7 m dubine, špilja dalje ide ravno bez oscilacija u dubinu, nekoliko puta mijenjajući smjer protezanja. Dugačka je 36 m i obiluje sigastim tvorevinama: stalagmitima, stalaktitima, sigastim stupovima, saljevima, zavjesama, cjevčicama i dr. Obilje speleoloških ukrasa pravilno je raspoređeno duž čitave špilje i plijene pozornost posjetitelja svojom atraktivnošću i oblicima za sve vrijeme obilaska. Smatra se jednom od najljepših špilja u srednjoj Dalmaciji. Špilju posjećuju pojedinci i grupe planinara – izletnika, jer obilazak ne iziskuje velike napore te zahtjeva samo odgovarajuću rasvjetu. U špilji je stanište brojne kolonije šišmiša, jedino preostalo na ovim prostorima.
Nadamo se da će se Velika Ćulumova špilja u skorije vrijeme urediti te obogatiti turističku ponudu Kijeva.
Stotinjak metara sjeverno od ulaza u Veliku Ćulumovu špilju nalazi se ulaz u Malu Ćulumovu špilju, koja je znatno manjih dimenzija i ne tako lijepa i privlačna kao što je prva. S obzirom na pravac protezanja jedne i druge špilje, zaključilo se da su one, zapravo, jedna velika podzemna šupljina koju pregrađuje obilje sigastih nakupina.
KOZJAČKA (KRANJSKA) ŠPILJA
Nalazi se na sjevernoj padini kijevskog Kozjaka, u podnožju barijere Orlovače na nadmorskoj visini od 860 m. Pristupa joj se iz zaseoka Anići u Kijevu, preko Batrića Dolaca te vododerinama uz padinu Orlovače, pješačkom stazom kroz šumu graba i bukve. Ulaz u Kranjsku špilju širok je 7 m, a visok 6 m. Djelomično je zazidan, a sudeći prema ostacima na ulaznom dijelu stropa, vjerojatno je bio pregrađen do vrha. Po načinu izradbe otvora u zidu, moglo bi se pretpostaviti da je špilja u davna vremena služila za zbjeg ili kao utvrđenje, a smještena u barijeri, teško je pristupačna i ima dobar strateški položaj.
Špilja je duga 58 m sa 3 dvorane (Ovčja, Golublja i Šišmiševa dvorana). Nalazi fragmenata keramike ukazuju da je špilja korištena u pretpovijesno doba. Prema pričanju mještana, u njoj se palio ugljen za potrebe kovača, a kopajući pri tom rupe, nailazili su na ostatke ljudskih kostiju. Špilja nije bogata sigastim ukrasima i njezin obilazak je jednostavan uz dobru rasvjetu.
RUDELIĆA ŠPILJA
Nalazi se u jugoistočnom dijelu Kijevske krške zaravni, sjeverozapadno od Cetinskog polja. Pristup je moguć iz Vrlike, preko sela Civljana do zaseoka Vukovići, ili iz Kijeva cestom do Napoleonova puta te do zaseoka Vukovići, a zatim se nastavlja 250 m sjeveroistočno do dva otvora špilje, koji se nalaze u zapadnom dijelu prirodnog amfiteatra na nadmorskoj visini od 400 m. Žitelji špilju još nazivaju Vukelića pećina, a još je poznata kao Kostića pećina. U neposrednoj blizini prirodnog amfiteatra je jači izvor, čije su vode u vezi s podzemnim sifonskim jezerima u Rudelića špilji.
Rudelića špilja je špiljski sustav kojega čine sporedni kanal (97 m) i glavni kanal (1155 m), imajući svaki svoj poseban ulaz.
Glavni kanal sastoji se od gornjega neaktivnog i donjega aktivnog kanala.
Aktivni kanal možemo, zbog smjera pružanja, razlikovati kao sjeverni i istočni dio. U istočnom i u sjevernom dijelu završava sifonskim podzemnim jezerima, a u svom čitavom dijelu protezanja obiluje većim brojem vodenih bazena u kojima razina vode oscilira. Sveukupna dužina špiljskog sustava Rudelića špilje je 1252 m. Na ulazu u špilju su ostaci obrambenog zida izgrađenog najvjerojatnije, u vrijeme provale Turaka. U prednjem dijelu špilje nađeni su ostaci keramičkih posuda iz srednjeg brončanog doba, grube izradbe, dobro sačuvani i na više mjesta prekriveni do centimetar debelim sigastim naslagama. Također je nađena i kamena perla kao privjesak okruglog oblika, dužine 9 mm, s rupicom. U podnožju amfiteatra, ponad izvora, prilikom gradnje puta, otkriveni su grobovi manjih dimenzija od kamenih ploča, preko kojih sada prolazi put. Sve navedeno govori u prilog tvrdnji o obitavalištu ljudi u Rudelića špilji i okolici.
U istočnom dijelu aktivnog kanala, uočene su normalno pigmentirane ribe do 15 cm dužine, a u špilji žive i račići, kornjaši, razne vrste puževa i drugi stanovnici podzemnih jezera. Tamo obitavaju i šišmiši te lisice koje dovlače svoj plijen u špilju, pa njihovih ostataka ima duž ulaznog dijela špilje.
ŠPILJA KOTLUŠA
Smještena je u jugoistočnom dijelu Kijevske krške zaravni na krajnje zapadnom dijelu Paškog polja. Pristup je moguć iz Vrlike ili Kijeva magistralnom cestom do sela Civljane, a zatim odvojkom ceste prema izvoru rijeke Cetine, do zaseoka Zrilići. Tu se odvaja staza koja ide oko 300 m rubom polja, prolazeći iznad izvora Kotluša do otvora špilje.
Do danas je istraženo i topografski snimljeno 2015 m dužine ove špilje.
Na oko 180 m od ulaza nalazi se prvi sifon i do njega vodi uski pukotinski kanal. Između ovoga prvog sifona i sljedećeg velikog sifona kanal je znatno širi i u njem se nalaze neobične pojave, tj. stijene ponegdje prekrivene crnom i tamnosmeđom bojom, uslijed jakog erozijskog djelovanja. S obzirom na tu neuobičajenu pojavu u podzemlju našeg krša, taj kanal nazvan je ''emajlirani'' kanal. U nastavku špilje, iza velikog sifona kanal je ponovo pukotinski, a po dnu i stijenama ima debelih nanosa mulja.
U početnom dijelu špilje ima dosta ulomaka keramike i skeletnih ostataka ljudi. Prema analizama keramike, radi se o ljudima koji su u špilju ulazili u brončano doba.
Iz podzemlja ove špilje registriran je kukac Haplotropidius pubescens pubescens, a pronađena je i nova vrsta vodenog puža Lanzaia kotlusae.
GOSPODSKA ŠPILJA
Još je poznata i pod nazivima Vrlička, Cetinska ili Gotinjska špilja. Smještena je u sjeveroistočnom dijelu Kijevske krške zaravni, omeđena je s istoka periodičnim potokom Ždrela drage i sa zapada Milaševom dragom. Nalazi se u selu Cetina zaselak Milaši, 650 m sjeverno od izvora rijeke Cetine, a ulaz špilje je u zapadnom pobočju Ždrela drage, na nadmorskoj visini od 430 m.
Do blizine ulaza vodi put koji od izvora rijeke Cetine ide zapadnim rubom Ždrela drage za zaselak Tutići.
Špilju možemo podijeliti u dva dijela i to: gornji neaktivni i donji aktivni dio. Osim ulaznog dijela koji je blago položen, gornji neaktivni kanal špilje gotovo je horizontalan i proteže se prema sjeveru. Ovaj dio kanala bogat je sigastim ukrasima koji su posebice u ulaznom dijelu pocrnjeli, što se dovodi u vezu s paljenjem baklji i dimom mnogih posjetitelja, od davnina do danas, ali i od kemijskih procesa (izlučivanja minerala prilikom kapanja vode).
Aktivni dio špilje sastoji se od sjevernog i južnog kanala, a u njih se dolazi iz gornjeg neaktivnog kanala preko 17 m strmog skoka. Južni kanal tvori splet kanala (Labirint) koji prolaze najvećim dijelom ispod gornjeg neaktivnog dijela špilje, a završavaju sa dva sifonska jezera. Sjeverni kanal aktivnog dijela špilje vodi prostranim hodnicima, preko kamenih blokova, do dva sifonska jezera.
Gospodska špilja dosada je istražena u dužini od oko 2800 m. Istraživanja se nastavljaju poglavito u južnom kanalu. U špilji je pronađena alatka od uglačanog kamena, kremeno strugalo i uz brojne keramičke fragmente govori nam o postojanju neolitskih i drugih mlađih kultura ove špilje. U dijelu špilje nazvane Labirint pronađene su kosti i lubanja špiljskog medvjeda (Ursus spelaeus). U prikupljenom faunističkom materijalu registrirani su špiljski kornjaš Antisphodrus caviola i novi rod i nova vrsta 1976. otkrivenoga špiljskog kornjaša Lovricia jalzici, čije ime roda je posvećeno Ivanu Lovriću, prvom hrvatskom speleologu, zatim skakavac Troglophilus cavicola, a u podzemnim vodama žive račići Niphargus trullipes i Monolistra hercegovinensis brevipes.
Također pored toga, Milaševo jezero ili izvor Glavaš, posljednjih godina postalo je objekt istraživanja speleologa-ronilaca jer se radi o potopljenoj jami s brojnim bočnim kanalima, dubokoj preko 100 m.