Umro je naš "Glas Amerike"

10.11.2010. - Čitanja: 3457

In Memoriam: MIJO BAJAN (RICO) 1961.-2010.

Draga rodbino, prijatelji i poznanci pokojnog Mije!

Dopustite mi, da se, u ime svih Kijevljana i Hrvata diljem svijeta, oprostim od našeg Mije, Rica, kako smo ga zvali. Mijo je do zadnjeg časa živio čistim hrvatskim srcem voleći, gotovo fanatičnom ljubavlju, našu Hrvatsku i naše Kijevo. Malo je ljudi na svijetu koji se nesebično daju, koji su cijelim svojim bićem zaokupljeni ljubavlju prema svojoj domovini i prema svom zavičaju. A jedan od tih malobrojnih bio je naš prerani pokojnik, Mijo Bajan. U sebičnom, egoističnom svijetu koji nas okružuje, Rico je nudio i tražio ljudskost i duševnost, a konfliktnost ovog svijeta izazivala je nepodnošljive stresove u njegovoj neiskvarenoj dobroćudnoj svijesti.

U ovoj tužnoj prigodi, dopustite mi, da se prisjetim kao tadašnji urednik Našeg Kijeva, našeg prvog kontakta 1994. godine. Javio mi se putem telefonske žice: „Ovdje Mijo Bajan, iz Clevelanda, iz Amerike“ a pri tome pobudio u meni 45-godišnjaku sjećanje na neke trenutke kijevskog djetinjstva. Oživio je u meni 60-te godine prošlog stoljeća kada su se u Kijevu pojavili prvi radio-tranzistori, kada još nismo imali struje, kada se „slipalo uz petrolejke“. Na tim tranzistorima stariji Kijevljani, potajno kao zavjerenici, rado su slušali Glas Amerike. I sada kao da čujem, uz neobično pucketanje i povremeno krčanje kako se u valovima probija glas: „Ovdje Glas Amerike – govori Grga Zlatoper ...“. Naš kijevski čovjek, koji nikad nije prihvatio socijalističku vlast kao svoju, željno je osluškivao glas „slobodnog svijeta“ nadajući se prevratu. A onda, kada je pala „željezna zavjesa“ i otvorio se prostor za svehrvatsku suradnju i ostvarenje sna o boljoj i ljepšoj budućnosti, Mijin glas iz Amerike imao je jasno simbolično značenje. Njegov glas podsjećao nas je koliko vrijedi sloboda, koliko nam znači mogućnost da slobodno razmjenjujemo mišljenje o bilo čemu, a da nas pri tome ne proziva i ne nadzire „udba“.

Dragi tužni zbore, skupili smo se ovdje da odamo poštovanje još jednom naglo usahlom ljudskom životu. Kažu da svaki ljudski život na odru zaslužuje par pohvalnih riječi i oprost od sviju živih. Istina, oprost treba dati svima, no riječ zahvale nad otvorenim grobom zaslužuju tek oni koji su učinili nešto lijepo i plemenito za opće dobro. A što je naš Mijo učinio?!
Otišavši u Ameriku, „u zemlju obećanu“ kao momčić iz Kijeva, Mijo je ubrzo osjetio nostalgiju za zavičajem, za Kijevom i Naslonom, gdje je proživio djetinjstvo. A ta nostalgija obuzme svako duševno biće kad izgubi nešto blisko i drago. A Mijo je bio duševan i jako vezan uz svoju brojnu braću i sestre, uz rodbinu, uz zaseok Bajani pod Glavicom i Naslon pod Kozjakom. Miji će i u dalekoj Americi, u Ohaju nedostajati naša hrvatska riječ, naš kijevski govor, naša obiteljska i kršćanska tradicija. No, nije očajavao i zavlačio se u kutke osame, nego se dao na posao da naše Kijevljane u SAD-eu, Kanadi i Australiji, koji su se međusobno udaljili i izgubili u velikom svijetu, poveže i organizira njihovo druženje. Puno je to iziskivalo vremena, telefoniranja, putovanja, nagovaranja i uvjeravanja brojnih kijevskih „izgubljenih i osamljenih ovaca u velikom svijetu“, no Miji to nije bilo teško, živio je za takve susrete. Našao je on svoje zamjetno mjesto i u Hrvatskoj bratskoj zajednici u Americi, bio je svuda gdje se lobiralo za Hrvatsku, posebice za Domovinskog rata, kada su mu dva brata Matan i Branko branili Hrvatsku na bojišnici. Svoje pak malodobne sinove uključio je u Tamburicu, folklorno društvo Hrvata u Americi, ne žaleći vremena i truda da ih vozi na vježbe i nastupe.
Ustrajan u rodoljubnoj predanosti i ljubavi prema zavičaju, svu kijevsku literaturu (knjige i listove) prodaje i distribuira diljem Amerike, a posredujući i do Australije. Mijo je motorna snaga koja rodoljubno motivira i okuplja Kijevljane, koji se počesto međusobno ponašaju k'o rozi u vreći. Mijo smiruje i pomiruje, smanjuje malicioznosti među njima, a uz to prikuplja dokumente o prvim naraštajima Kijevljana u Americi te piše članke o zbivanjima među Hrvatima i učešću američkih Kijevljana u tim zbivanjima. To objavljuje u Našem Kijevu. Dva-tri njegova posljednja članka nisu objavljena jer se glasnik ne tiska već dvije godine.

Znali smo za bolest, ali smo kao prijatelji vjerovali, i hrabreći ga hrabrili sebe, da će moć suvremene medicine i krepkost Mijina organizma odgoditi kraj bar za koju godinu. Proteklog ljeta kada je boravio na odmoru u Kijevu i brojnim mjestima diljem Hrvatske kao da je nastojao doživjeti, obići i vidjeti što više ljepota Hrvatske i ponijeti sa sobom što više lijepih susreta s našim ljudima. Pitamo se, je li predosjećao kraj, je li osjećao da mu je to posljednji pogled na dragi Naslon?! Nagla i nemilosrdna smrt razorila je tijelo, no Mijin duh pun ljubavi prema svojoj obitelji, svom narodu i zavičaju zapalio je iskru u našim dušama i živjet će dok je nas u našim sjećanjima.

Tužni zbore!
Pred nama je odar jednog samozatajnog čovjeka, malog čovjeka s velikom ljubavlju za svoju obitelj, za svoj zavičaj i svoju domovinu Hrvatsku. Tri ljubavi koje su mu bile svetinja i tri svjetla vodilje kroz kratkotrajni život. Vjerojatno i nagle smrti braće Ivan (Taše) 1954-2008) i Matana (1956-2009) još pojačale potisnutu bol koja ga je dokrajčila.
No, Mijo je ostavio duboku brazdu iza sebe, prije svega u srcima svojih nedoraslih sinova: Stipe (1992.) i Ante (1995.) te svoje žene Bosiljke. Isto tako neutješni ostaju iza njega njegov brat: Branko Stipe i sestre Ana, Marija, Kaja, Bosa i Pavica, te brojna rodbina i prijatelji.
Tijekom svog radnog vijeka pokojni Mijo, kao bistar i snalažljiv čovjek sa velikim srcem nalazio je svoje mjesto među ljudima i biti cijenjen i štovan. Tu mogu samo obični – a duhom i srcem veliki ljudi! Stoga, i radi mnogo čega, što ovdje ne spomenusmo, hvala našem Miji!

Hvala ti, dragi naš Mijo za sve ona duševna djela koja ostadoše iza tebe! Hvala ti, i slava ti!
Laka ti bila ova hrvatska gruda bez koje zaista nisi mogao!

Top 5 najčitanijih vijesti:

Obavijest: Zahtjev za izdavanje kućnog broja Čitanja: 12008

Utvrda Glavaš puna arheološkog blaga Čitanja: 8615

Prozivka N. K. Zrinski Kijevo Čitanja: 7417

Završena sezona Županijske nogometne lige - Zrinski na trećem mjestu! Čitanja: 4608

Kijevo - proslava Dana općine i Gospe Karmelske Čitanja: 4527

Arhiva vijesti:

27.01.2011. Obavijest: Zahtjev za izdavanje kućnog broja

27.10.2010. Natječaj za dodjelu stipendija studentima za akademsku 2010/2011 godinu

11.08.2010. Održani 9. kijevski književni susreti i otkriveno poprsje Ivanu Raosu

27.07.2010. Boćanje županijska liga - Kijevo iskoristilo domaće zjogove.

30.05.2010. Električna energija iz fotonaponskih ćelija stiže u Kijevo